ANNALE 2014


Sarajevo, 23.12.2014. godine

Izložba ULU Napredak povodom Božića

HKD Napredak tradicionalno svake godine povodom Božića organizira Likovno Annale.

Ovogodišnje 21. po redu Likovno Annale u organizaciji Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak je otvoreno u Maloj galeriji Crkve Sv. Ante – Bistrik Sarajevo u utorak, 23. prosinca, u 19 sati.

Posjetiteljima je predstavljeno ukupno 55 radova (53 slike i 2 skulpture) raznih formata, tehnika i motiva. U izložbenom prostoru su predstavljeni radovi 42 umjetnika, članova Udruge likovnih umjetnika Hrvatskog kulturnog društva Napredak.

Izložba će u galeriji crkve svetog Ante biti postavljena do 6. siječnja 2015. godine.

Sudionici izložbe su:

Adela Ambrozić, Amira Nuhić, Anto Martinović, Božidar Ambrožić, Božidarka Šćerbe Haupt, Brat Bariša Brajnović, Dijana Vejo, Dika Karkin, Džana Gorčić, Emina Beho, Fazileta Zeneli, Hajrija Šorn, Hiba Mustafić, Ilonka Jasak, Ilonka Terzić, Ivana Ribičić, Josipa Bukša, Karolina Atagić, Katarina Matić Žilić, Lada Sprečkić, Ljiljana Marić, Ljubinka Bilić, Maja Ileana Bandur, Marija Rupar, Marko Gido, Mikica Mesihović, Mira Mladenović, Miroslav Hočevar, Miroslav Pilj, Miroslava Kaurin, Mirsada Masal, Nada Matla, Nedim Šišić, Nihada Galijašević, Nina Vlašić, Petar Travar, Sadeta Karamehmedović, Šefik Arnautović, Sekula Dugandžić, Siniša Kovačević, Slavko Maksimović i Snježana Kostić.

Izložene radove možete pogledati na našoj Facebook stranici.



ULUHKD NAPREDAK ANNALE 2014

21. likovno Annale ULU NAPREDAK

Mala Galerija crkve sv. Ante na Bistriku ponosno je na dan 23. decembra 2014. godine otvorila vrata božićnoj izložbi članova okupljenih oko Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak. Po dvadeset i prvi put zakucalo je na vrata novo Annale ostavljajući posjetiocima mogućnost da budu dijelom raznolikosti koja krasi Udrugu. Već po ustaljenoj tradiciji, u onom prazničnom, duhom obavijenom vremenu pred Božić, pa tako i ovaj put, zidove i prostor Male galerije crkve sv. Ante ispunili su radovi stalnih i novih članica i članova ULU Napredak. Tako je ovo Annale ponudilo 55 djela koja su nastala od strane 42 različita izlagača.
U toj trajnoj želji za likovnim iskazima, formama i oblicima predstavili su se Adela Ambrožić, Amira Nuhić, Anto Martinović, Božidar Ambrožić, Božidarka Šćerbe Haupt, brat Bariša, Dijana Vejo, Dika Karkin, Džana Gorčić, Emina Beho, Fazileta Zeneli, Hajrija Šorn, Hiba Mustafić, Ilonka Jasak, Ilonka Terzić, Ivana Ribičić, Josipa Bukša, Karolina Atagić, Katarina Matić - Žilić, Lada Sprečkić, Ljiljana Marić, Ljubinka Bilić, Maja Ileana Bandur, Marija Rupar, Marko Gido, Mikica Mesihović, Mira Mladenović, Miroslav Hočevar, Miroslav Pilj, Miroslava Mima Kaurin, Mirsada Masal, Nada Matla, Nedim Šišić, Nihada Galijašević, Nina Vlašić, Petar Travar, Sadeta Karamehmedović, Šefik Arnautović, Sekula Dugundžić, Siniša Knežević, Slavko Maksimović i Snježana Kostić.
Izabrana djela su, po odabiru motiva, tehnici ili jednostavno po načinu tretiranja slikarske/kiparske forme raznolika, kako to priliči jednoj zajedničkoj izložbi u kojoj se mnoštvo stapa s ciljem da se formira zamišljena cjelina, u kojoj će, pažljivom selekcijom, svaka pojedinačna forma pridodati ukupnom značenju i vrijednosti cjelokupne izložbe. Stoga i ne iznenađuje kako, gledajući po zidovima galerije ili posmatrajući izložbeni prostor, posmatrač nailazi na kontraste u koloritu, raznolikosti u prezentiranim oblicima te ostalim likovnim elementima. Ne iznenađuje ni to što je izložba zamišljena kao spoj slikarstva i skulpture, njihovog međuodnosa u prostoru koji iznova osvježava percepciju. Od tehnika kojima su se izlagači služili u najvećom procentu zastupljeni su ulje na platnu i akril, potom tempera, a onda kombinirane tehnike, pastel i crtež.
„Balernin naklon“, slika Siniše Kneževića, sa centralno postavljenom figurom balerine koja, obučena u bijelu odoru, po dijagonali siječe plohu uvodeći pokret i dinamizam. Naklon, pomišljam i sama dok pogledom prolazim prostorom Male galerije pokušavajući da ne dozvolim subjektivnosti da istupi i iznjedri svoj sud predstavljajući ga kao lično i jedino moj. „Zvekir“ Adele Ambrožić, okačen na zid a predstavljen u kombiniranoj tehnici, crtački precizan kao i uvijek kada je riječ o Adelinim djelima, predstavlja simbolički ulazak u izložbeni prostor. Uđi, uzmi tu do u detalja predstavljenu alku na vratima i prepusti se svijetu boja i oblika, ponavlja neki vedri glas. To je bar lako učiniti - u mnoštvu oblika i boja što se razlivaju po platnima i prizivaju na naklonost. Kojim načinima grupisati sve ove likovne i vizualne iskaze ljudi različitih profilacija i usmjerenja, želja i preferencija? Da li su, dok su oslikavali plohu ili stvarali svoja kiparska djela, promišljali bar na trenutak o tome kako će se jednog dana ona naći upravo u prostoru ove galerije? Šta oni uopće znaju jedni o drugima a šta njihova djela govore o njima samima?
I kao po nekom vještom slikarskom dogovoru, Dika Karkin i Džana Gorčić biraju dijelove Sarajeva; jedna u akvarel tehnici oslikava stare ulice, druga kroz ulje na platnu donosi fragmente kuća i doksate koji gledaju na ostatak mahale. U toj zamisli kadriranja dijelova ulica ili gradskih veduta pridružuje im se i Lada Sprečkić oslikavajući unutrašnje dvorište Svrzine kuće, kao podsjetnik na bosanski arhitektonski stil, što zajedno s orijentalnim elementima i secesijskim stilom krasi ulice Sarajeva. A „Mahala“ Nihade Galiješević donosi ne samo vanjštinu jedne ulice već i protok samog života i bivstva - okrepljujuće razgovore komšija i/ili slučajnih prolaznika oblikovanih kroz likovnu formu. Protok i kretnja kao centralni elementi realizirani valerima ili kontrastima, bojom ili oblicima nalaze se i na slikama Nine Vlašić ili Nedima Šišića – plavo uzburkano more i morske hridi, kod Mirsade Masal te Emine Beho i Marije Rupar – izvijene ulice, stabla i priroda. No, smiraj je samo par okvirova pokraj - „Spokoj“ Katarine Matić - Žilić i zvjezdana noć na tamnoplavom nebu.
Česti su pejzažni prikazi poput onih kod Josipe Bukša, Ilonke Jasak, Sekule Dugundžića, Hajrije Šorn gdje umjetnici na sebi svojstvene načine – impasto namazima, kratkim potezima kista, u akrilu, temperi ili akvarelu, jače ili slabije na podlogu nanose boje te prikazuju prirodu u njenom cvatu ili prestanku, u rađanju ili umiranju. Stabla drveća u središtu su pažnje Mikice Mesihović i Mire Mladenović, u jesen odnosno zimu. A da priroda živi i postoji čak i kad se ledeni zrak širi prostranstvima, objašnjava i prikaz „Bled zimi“ Miroslava Hočevara, ta snježna brda što obavijaju ljetilište, odnosno „Zima“ Sadete Karamehmedović.
Ne nedostaju ni floralni motivi kao kod Ljubinke Biljić, Nade Matle, Ljiljane Marić. Ili oni floralni motivi Snježane Kostić, odnosno Božidarke Šćerbe Haupt kod njene božićne zvijezde. Jednako tako bogatstvo motiva i raznolikosti forme pokazuju i prikazi mostova i rijeka, jezera, ili pristaništa Hibe Mustafić, Fazilete Zeneli, Petra Travara, Amire Nuhić, mrtve prirode u pastelnoj tehnici Božidara Ambrožića. Anto Martinović smjelo započinje uskovitlanu alegoriju sklada i ritmičnosti – „Unisono“, koju u stopu, u njenoj ritmičnosti prati Dijana Vejo sa „Pješčanim satom“, rađenim u akril tehnici u pijesku i Šefik Arnautović sa apstrakcijom u kombiniranoj tehnici. Figuralne prikaze donose djela Ivane Ribičić, Miroslave Mime Kaurin u „Buđenju“ i „Prolazu“, gdje se ženske figure potezima kista te pažljivim odabirom boja stapaju s pozadinom dovodeći do toga da je teško govoriti o kompozicionim planovima.
Crtački kvalitet i prvenstvo liniji i konturi a ne boji ogleda se u djelima Miroslava Pilja, a sakralne teme, u prazničnom duhu donose brat Bariša, Slavko Maksimović i Karolina Atagić koja redukcijom elemenata i odsustvom figura priča o bijegu iz Egipta. U skulpturi i skulpturalnim oblicima predstavljaju se Maja Ileana Bandur kroz figuru koja konotira antički model ljepote i Marko Gido – figuru franjevca biskupa.
Kuda će mala Monika, ona sa istoimenog djela Ilonke Terzić? Taj nevini ljupki dječiji lik obavijen misterijom kakvu samo djeca mogu imati?
Ko zna, možda jednog dana i njena djela budu krasila zidove Male galerije crkve sv. Ante.

U Sarajevu, 1.12.2014. godine
Alma Mešić,
magistrica historije umjetnosti i bibliotekarstva