USKRSNA IZLOŽBA 2013


Sarajevo, 27.3.2013. godine

Izložba ULU Napredak povodom Uskrsa

Udruženje likovnih umjetnika HKD Napredak i ove godine obilježava svoje uskrsne blagdane tradicionalnom izložbom. Izložba je otvorena 27.03 (srijeda) u 19h u Maloj galeriji crkve Sv. Ante na Bistriku. Na izložbi se predstavlja 39 članova likovne udruge u raznovrsnim oblastima i tehnikama sa ukupno 42 umjetnička djela. Najzastupljenije su slike, potom skulpture, crteži, grafike i druge likovne oblasti.

Izložbu jo otvorio i likovno postavio mladi BH historičar umjetnosti Igor Vučak, koji je napisao i predgovor u katalogu. Osim njega na otvorenju su govorili i Fra. Brajnović Bariša ispred crkve Sv. Ante i predsjednica Udruge likovnih umjetnika HKD Napredak Idrizović Snježana.

Ostali učesnici izložbe su:

Božidar Ambrožić, Natalija Andrejeva-Salihović, Mirsada Masal, Katarina Matić-Žilić, Miroslav Hočevar, Elena Padun, Snježana Idrizović, Alma Muzurović, Jesenko Gavrić, Miroslava-Mima Kaurin, Roman Sulejmanpašić, Adnan Hozo, Nina Vlašić, Hajrija Šorn, Stijepo Gavrić, Mira Mladenović, Brat Bariša Brajnović, Ilonka Jasak, Ilonka Terzić, Ljubinka Bilić, Nada Matla, Adela Ambrožić-Bodulović, Fazileta Zeneli, Vjekoslava Čondrić, Karolina Atagić, Snježana Kostić, Mikica Mesihović, Lada Sprečkić, Ljiljana Marić, Dika Karkin, Ladislav-Slavko Maksimović, Ivana Ribičić, Alma Vilić, Marko Gido, Marija Rupar, Elda Bašović, Sekula Dugandžić i Anto Martinović.

Izložba će biti postavljena deset dana.

Izložene radove možete pogledati na našoj Facebook stranici.



Uskrsna izložba 2013

Predgovor Uskrsnoj izložbi Udruge likovnih umjetnika Hrvatskog kulturnog društva Napredak (ULU HKD Napredak)

    Kao i proteklih godina, Mala galerija u samostanu Sv. Ante na Bistriku, a uoči značajnog katoličkog blagdana Uskrsa, ugostit će održavanje tradicionalne Uskrsne izložbe Udruge likovnih umjetnika Hrvatskog kulturnog društva Napredak (ULU HKD Napredak). Kao osamnaesta po redu, i ovogodišnja Uskrsna izložba ponudit će raznovrstan spektar umjetničkih ostvarenja rađenih od strane njegovih članova i članica, među kojima su svoje mjesto pronašli likovni stvaraoci što se nerijetko razlikuju po životnim dobima, tehničkim, žanrovskim i tematskim opredjeljenjima, ali i duhovnim aspiracijama, senzibilitetu i likovnom izražaju kao takvom. Date različitosti doprinose osebujnosti i bogatstvu ove izložbe na kojoj su podjednako zastupljena djela umjetnika sa akademskom naobrazbom, kao i umjetnička ostvarenja tzv. „samouka“, slikara amatera koji su sami gradili svoj likovni izražaj, pronalazeći vlastiti put, što ne umanjuje njihovu vrijednost, uzevši u obzir da su mnogi od najistaknutijih umjetnika modernog doba započeli upravo na ovaj način – uzimajući kist u svoje ruke i pronalazeći sami puteve ka onome što može biti umjetnost. Moguće je primijetiti kako je i savremeno doba duboko obilježeno umjetničkim tendencijama koje su usmjerene prema zamagljivanju datih granica, koheziji motiva preuzetih iz područja tzv. „visoke“ i „popularne“ kulture; to je umjetnost koja iznova teži eklekticizmu, eksperimentu, heterogenosti, pastišu i omažu, transgresiji ustaljenih normi, kao i kontinuiranom razvoju digitalnih tehnologija i novih medija koji otvaraju ogroman prostor mogućnosti kada je riječ o umjetničkoj produkciji sadašnjice, ali nerijetko doprinose i banalizaciji sadržaja u korist vizuelne spektakularnosti prikazanog. Neprestana promjena formi provocira i neprestanu promjenu kriterija prema kojima je umjetnost valorizirana, pa tako u jednom trenutku umjetnička djela postaju više produkti kulture i onoga što je in vogue, a manje prenositelji društvenih, estetskih i duhovnih vrijednosti.

    Unatoč tome što je striktno određen kriterij pri odabiru djela koja bi trebala biti izložena na određenoj izložbi uglavnom neophodan, nismo željeli da uspostavljanjem istoga umanjimo draži tradicionalne Uskrsne izložbe, na kojoj će, kao što je prethodno navedeno, svoje radove predstaviti likovni stvaraoci potpuno različitih poetika, senzibiliteta i umjetničkih vokacija. Prema tome, autorice i autori mogli su se poslužiti neograničenom stvaralačkom slobodom pri odabiru formata, tehnike, tematike ili medija unutar kojih su radili na svojim ostvarenjima. Na osamnaestoj Uskrsnoj izložbi članova i članica ULU HKD Napredak bit će predstavljeno 40 djela za čije nastajanje je zaslužno 36 autora/autorica, a među njima se nalaze: Božidar Ambrožić, Natalija Andrejeva-Salihović, Mirsada Masal, Katarina Matić-Žilić, Miroslav Hočevar, Elena Padun, Snježana Idrizović, Alma Muzurović, Jesenko Gavrić, Miroslava-Mima Kaurin, Roman Sulejmanpašić, Adnan Hozo, Nina Vlašić, Hajrija Šorn, Stijepo Gavrić, Mira Mladenović, Brat Bariša Brajnović, Ilonka Jasak, Ilonka Terzić, Ljubinka Bilić, Nada Matla, Adela Ambrožić-Bodulović, Fazileta Zeneli, Vjekoslava Čondrić, Karolina Atagić, Snježana Kostić, Mikica Mesihović, Lada Sprečkić, Ljiljana Marić, Dika Karkin, Ladislav-Slavko Maksimović, Ivana Ribičić, Alma Vilić, Marko Gido, Marija Rupar i Elda Bašović.

    Uzevši u obzir raznolikost žanrova kojima pripadaju odabrana djela, ona mogu biti klasificirana u nekoliko kategorija, među kojima najzastupljenije mjesto zauzimaju motivi inspirirani prirodnim ambijentom: pejzažno slikarstvo, mrtva priroda, floralni motivi, motivi drveća te morske flore i faune. Primjere pejzažnog slikarstva susrećemo u evokativnom ulju pod nazivom Jesen, Elene Padun, gdje stremljenje ka realističnom prikazu jesenjeg pejzaža još uvijek prožimaju tonovi romantičnog nadahnuća, pružajući nam nagovještaj ponešto sjetne ljepote koju krije ovo godišnje doba. Motivi preuzeti iz prirode javljaju se i u akvarelima Alme Vilić, Kroz šumu te Zima pored jezera, koji privlače pažnju izrazito lirskim senzibilitetom i tehničkom suptilnošću, što dolazi do izražaja kroz prozračnost kolorita, nježnost i profinjenost formi. Djela pod nazivom Una, Božidara Ambrožića i Zima, Hajrije Šorn, otkrivaju realističnije tendencije autora kada je riječ o prikazima proizašlim iz posmatranja prirode, što je moguće primijetiti kroz tehničku minucioznost, skladnost tonova i posvećenost detalju. Nešto ekspresivnije forme nastanjuju kompozicioni prostor u ulju Ljubinke Bilić (Most III) gdje je pejzaž formuliran pastoznim i dinamičnim nanosima boje, a slika je istovremeno struktuirana i lirska. Jesen, Ilonke Jasak, i prikaz iz ciklusa Tragovi, Mirsade Masal, i dalje svoju kontekstualnu osnovu pronalaze u prirodi, unatoč njihovom nagnuću ka apstraktnom izražaju. Mira Mladenović u svojim Suncokretima, Jaglacima i Parku posredstvom formata manjih dimenzija pruža koloristički uzbudljive prikaze pejzaža i mrtve prirode zaodjenute magičnim ozračjem; Jesen Karoline Atagić kroz uticaj naivnog slikarstva otkriva težnju da se prikaz jesenjeg pejzaža ispuni treptajima ljepote što proizilazi iz imaginativnog i unutrašnjeg, dok Breze Marije Rupar svojom težnjom ka plošnosti i skicoznosti tehnike nose nešto od modernističkog likovnog izražaja. Sa žanrom „mrtve prirode“ susrećemo se u radu naslovljenom Bokal, Fazilete Zeneli, koji formalno i koloristički teži ka realističnom tretmanu date tematike pa tako boja i linija podjednako artikuliraju sliku. Mrtva priroda Miroslava Hočevara građena magličastim, svijetlim i usklađenim tonovima otkriva gestualnost i profinjenost pikturalnog osjećanja; Uspomena na Saru, Nine Vlašić, prividnom arhaičnošću izraza i ponešto hladnijim koloritom podsjeća na draži rimskog fresko-slikarstva, dok Zima, Katarine Atagić-Žilić, obilježena suptilnošću i elegancijom japanskog uticaja, može biti shvaćena kao studija grafičke nepravilnosti prirodne linije grane. Korali i Podvodna tišina, Snježane Kostić, razigranošću formi i opčinjavajućim kolorizmom pružaju prikaz tajanstvene harmonije života u morskim dubinama, a posredstvom tehnike svilenih niti na japanskom papiru (washi). U Harmoniji, Snježane Idrizović, prepoznajemo skulpturu rađenu kombiniranjem prirodnih materijala, a elegancijom, mekoćom i zaobljenošću svojih formi ona bi mogla nastaviti neki prekinuti kontinuitet prirodnih oblika. Floralni motivi nastanjuju likovna ostvarenja Adele Ambrožić-Bodulović (Hibiskus), Nade Matle (Žute ruže) i Vjekoslave Čondrić (Jesen u vrtu), u kojima je moguće pratiti tehničke i ekspresivne varijacije u predočavanju datog, a u rasponu od suzdržanije skicoznosti, do nešto šireg i ekspresivnijeg poteza. Sa prikazima suncokreta – floralnim motivom kojem je Van Gogh podario besmrtnu slavu serijom svojih ulja rađenih u Arlesu – moguće se susresti u koloristički evokativnom ostvarenju Lane Sprečkić Svjetlost suncokreta, svjetlost sunca, ispunjenom razigranom stvaralačkom energijom, dok je Suncokret, Ljiljane Marić, ostvaren u diskretnijim tonovima, sa primjetnom težnjom ka realističnosti i njegovanju detalja.

    Opčinjenost nerijetko tajanstvenim prostorom grada, estetikom urbane panorame ili čarolijom njegovog arhitektonskog naslijeđa pronalazimo u nekoliko urbanih prizora koji su predstavljeni na ovoj izložbi. Adnan Hozo, u grafici naslovljenoj Avlija,sofisticiranim linearnim grafizmom i intenzivnim međuodnosima svijetlih i tamnih tonova struktuira motiv jedne od starih počiteljskih avlija, koja napuštena među sjenkama poslijepodneva, skrivena pod okriljem arhaične uzvišenosti ovog hercegovačkog grada, poprima skoro pa mistično ozračje. Prikaz Vratnika, Dike Karkin, svojom lepršavošću, skicoznošću i prozračnim koloritom prepoznatljivim za tehniku akvarela, predočava prostornu enigmatičnost sarajevske mahale, ovdje ponešto osamljene, u tihom magnovenju dana. Natalija Andrejeva-Salihović u ulju pod nazivom Sarajevo – spletom širokih i apstraktno ekspresivnih poteza, moduliranim nijansiranjem te integracijom linearnog u prikazu arhitekture i bojenog u predočavanju prirode – pruža treperavu i koloristički živopisnu predstavu harmonije između urbanog i prirodnog.

    Sa tematikom inspiriranom ljudskim likom susrećemo se u nekoliko umjetničkih ostvarenja koja se ovdje mogu raščlaniti na prikaze ljudske figure, portrete ili pak sakralne motive. Alma Muzurović, u svome likovnom ostvarenju Grč, pruža prikaz zgrčenog ženskog akta koji kroz energičnost linearnog izražaja, fragmentarnost i ekspresivnost kolorističkog spektra evocira stanje unutrašnjeg konflikta i anksioznosti. Skulptura pod nazivom Genije (Omaž Delacroixu), Romana Sulejmanpašića, otkriva težnju ka dekonstrukciji ljudske figure posredstvom hladne i bizarne elegancije svojih izduženih formi, redefinirajući figurativna načela modernističkog etosa i smještajući ih u nove formalne kontekste, kroz eksperimentalnost omogućenu fleksibilnošću materijala poznatog kao pulpa (papier-mâché). Utjeha, skulptora Stijepe Gavrića, pruža tretman tematike koja je u modernom i savremenog kiparstvu uzdignuta do prepoznatljivog značaja – prikaz spojenih ruku – u njegovom kiparskom ostvarenju obilježenih mekoćom i suptilnošću koje evociraju one prozračne i senzualne kvalitete mermera, a takvi kvaliteti ovdje su intencionalno suprotstavljeni grubo obrađenoj površini postamenta, doprinoseći tako snažnoj simbolici prikazanog. Geometrizirane forme isprepletene sa dekorativnim suptilno bojenim površinama organizatori su ritma na Portretu Ivane Ribičić, a zaleđena harmonija protkanih formi i depersonalizirano žensko lice kao da nagovještavaju ambijent daleke budućnosti. Pod inicijalima A. E., koji čine naziv ulja Jesenka Gavrića, moguće je prepoznati duboko sugestivan portret Alberta Einsteina, ovdje predočenog istančanim stilskim realizmom, dramatičnim osvjetljenjem njegovog čela kao intelektualnog žarišta prikaza, kao i studijom psihološke osebujnosti modela što se otkriva kroz melanholični pogled usamljenog genija. Iluzija, Mikice Mesihović, smješta žensku figuru u jedan fantastični prostor, koji ostvaren blagim koloritom i zaodjenut maglovitim ozračjem oniričkog, nosi nešto od nostalgije i dvosmislenosti što nastanjuju područje sna. Području oniričkog ili nadrealnog kao da pripada i Crtež, Elde Bašović, gdje se nježne, izdužene i jajolike forme prepliću sa geometrijskim, a bijeli anđeo u središtu prikazan je u zagrljaju svog tamnog ambigvitetnog dvojnika.

    Sa ostvarenjem nadahnutim sakralnim motivima susrećemo se kod Miroslave-Mime Kaurin, čiji Anđeo svojom gestualnošću, vibrantnošću formi i senzibilnim kolorističkim spektrom podsjeća na draži njemačkog ekspresionizma, objedinjavajući uzvišenost, suptilnost i dirljivu ljepotu u prikazu božanskog vjesnika. Molitva, Ilonke Terzić, pruža prikaz duboko intimnog trenutka molitve, dok kontrast tamno plave pozadine sa grimizom papine mozzette, odbljesci zlatne na sakralnoj arhitekturi i prigušeno osvjetljenje doprinose ozračju diskrecije, duhovnosti i poniranja u kontemplativno. Sa sakralnom tematikom kao nadahnućem susrećemo se i kod Brata Bariše Brajnovića, čiji rad Plaču za Isusom, otkriva težnju ka simplifikaciji forme i svjetlijem kolorizmu magličastih tonova, a prožet je neposrednošću likovnog izražaja i dirljivim nabojem cjelokupne scene. U prikazu Raspela, Ladislav-Slavko Maksimović oživljava središnju temu kršćanske umjetnosti, ovdje predočenu u kombiniranoj tehnici koja blistavošću kolorita podsjeća na draži vitražnog slikarstva, dok su dekorativni motivi skladno objedinjeni oko središta gdje se nalazi ponešto shematizirana predstava Isusove figure. Djelima koja su nastala pod uticajem kršćanskog simbolizma pripada i Ovan, Marka Gide, gdje je prikaz simbolične životinje nagoviješten kroz apstrahiranje formi, a posredstvom upotrebe „svakodnevnih“ predmeta i materijala, što ovom ostvarenju daje obilježja „pronađenog predmeta“ (objet trouvé).

    Djela koja će biti izložena na tradicionalnoj Uskrsnoj izložbi pripadaju kako onim dugogodišnjim, tako i novijim članovima Udruge likovnih umjetnika Hrvatskog kulturnog društva Napredak, a svojom žanrovskom, tehničkom i poetskom raznovrsnošću nesumnjivo će ukrasiti prostor Male galerije samostana Sv. Ante na Bistriku, na zajednički način tako doprinoseći toplom blagdanskom ozračju koje nam naviješta dolazeći Uskrs.

Sarajevo, 19.03.2013.

Igor Vučak