USKRSNA IZLOŽBA 2014


Sarajevo, 14.4.2014. godine

Izložba ULU Napredak povodom Uskrsa

Udruženje likovnih umjetnika HKD Napredak i ove godine obilježava svoje uskrsne blagdane tradicionalnom izložbom. Izložba je otvorena 14.4. u 19h u Maloj galeriji crkve Sv. Ante na Bistriku. Na devetnaestoj Uskrsnoj izložbi članova i članica ULU HKD Napredak je predstavljeno 38 umjetnika sa 53 rada od toga 50 slika i 3 skulpture. Najzastupljenije su slike, potom skulpture, crteži, grafike i druge likovne oblasti.

Sudionici izložbe su:

Adela Ambrožić-Bodulović, Šefik Arnautović, Karolina Atagić, Ileana Bandur, Ljubinka Bilić, Biljana Bodul, Brat Bariša Brajnović, Josipa Bukša, Vjekoslava Čondrić, Nada Dobnik, Sekula Dugandžić, Nihada Galijašević, Marko Gido, Miroslav Hočevar, Snježana Idrizović, Ilonka Jasak, Miroslava Kaurin, Snježana Kostić, Ladislav Slavko Maksimović, Ljiljana Marić, Anto Martinović, Mirsada Masal, Katarina Matić-Žilić, Nada Matla, Mikica Mesihović, Mira Mladenović, Hiba Mustafić, Amira Nuhić, Ivana Ribičić, Marija Rupar, Božidarka Šćerbe-Haupt, Nedim Šišić, Lada Sprečkić, Roman Sulejmanpašić, Ilonka Terzić, Petar Travar, Nina Vlašić i Fazileta Zeneli.

Izložene radove možete pogledati na našoj Facebook stranici.



Uskrsna izložba 2014

Uskrsna izložba ULU Napredak

Tradicionalna Uskrsna izložba, u Maloj galeriji crkve Sv. Ante na Bistriku, iznjedrila je najrazličitije opuse, te još jednom pokazala raznolikosti u načinima oslikavanja slikarske površine ili umjetničke forme članova i članica ULU Napredak. Kao i svake godine, već tradicionalno, riječ je o kolektivnoj izložbi na kojoj je predstavljeno pedeset i tri djela, od čega je na bijelim zidovima Male galerije izloženo pedeset slika, a u okvirima njenog prostora postavljene tri skulpture. Kao što to priliči Napretkovoj likovnoj Udrugi koja njeguje raznolike umjetničke forme, na njenim izložbama predstavljaju se kako samouki tako i akademski slikari i kipari, jedni s drugima, uporedo i smjelo u istom prostoru.
Izložbenu scenu svojim djelima ukrasilo je trideset i osam članova i članica i to: Adela Ambrozić – Bodulović, Šefik Arnautović, Karolina Atagić, Ileana Bandur, Ljubinka Bilić, Biljana Bodul, Bariša Brajnović, Josipa Bukša, Vjekoslava Čondrić, Nada Dobnik, Sekula Dugandžić, Nihada Galijašević, Marko Gido, Miro Hočvar, Snježana Idrizović, Ilonka Jasak, Miroslava Kaurin, Snježana Kostić, Ladislav S. Maksimović, Ljiljana Marić, Anto Martinović, Mirsada Masal, Katarina Matić – Zilić, Nada Matla, Mikica Mesihović, Mira Mladenović, Hiba Mustafić, Amira Nuhić, Ivana Ribičić, Marija Rupar, Lada Sprečkić, Roman Sulejmanpašić, Božidarka Šćerbe – Haupt, Nedim Šišić, Ilonka Terzić, Petar Travar, Nina Vlašić i Fazileta Zeneli.
U okviru Uskrsne izložbe članova i članica ULU Napredak susrećemo tako elemente ili cjelovite teme mrtve prirode, vedute, pejzaže, krajolike i/ili aleje, na platnima obitavaju pejzažni prikazi u jesen, zimu, proljeće, ili ljeto, polja u cvijeću, ona prepuna makova, s vjetrom koji njiše krošnje predgrađa i umotava gradske mahale svjetlošću što oslikava ili reflektira valove, rijeke, uz pokoji element apstrakcije, rustike i ornamentike, te životinjski ili figuralni prikazi. Deblji ili tanji, uskovitlani ili ravni potezi, sa ili bez impasto-a u službi su ili centralnog motiva, ili jednostavnog unutarnjeg osjećaja koji vodi stvaraoca djela kroz slikarsku plohu ili skulpturalni reljef. Ovakvo što uslovljava pojavu različitih estetskih - umjetničkih formi; one su razlivene po bijeloj pozadini platna, crtački jake i prolazne, oblikovne ili oblikovane, ispunjene prostorom platna koje svojom jačinom ispunjavaju ne samo prostor slikarskog djelovanja nego i prostor Male galerije. Tako se slikari predstavljaju u tehnici kolaža, crteža, ulja na platnu, akvarela, pastela, ili u smjelim kombiniranim nastojanjima gdje dvije ili više slikarskih tehnika ulaze u okvire jednog djela, a i kipari eksperimentišu u materijalu u kojem djeluju.
Svjetovne i sakralne teme na slikama isprepliću se čineći jednu izložbenu cjelinu. Tako Ladislav S. Maksimović slika prepoznatljivu sakralnu temu oplakivanja Krista u svojoj „Pieti“. Jednako tako na slici „Raspelo“ predstavljena je sakralna tema, gdje se oko vertikalno postavljene figure Krista okupljaju ostali biblijski likovi naglašavajući kako sam prikaz, tako i važnost ovakve teme. I Bariša Brajnović, u apstraknom rasporedu likova, slika jednu od najznačajnijih sakralnih tema iz Isusovog križnog puta – samog Krista koji pada pod težinom križa na putu ka raspeću, a kasnije i ka Isusovom Uskrsnuću, kojeg susrećemo kod Karoline Matić – Zilić. Tako postavljena, ova djela sa sakralnim motivom kao da prezentiraju sam križni put kojeg posjetilac može pronaći na zidovima Male galerije, gdje se, gotovo monohromni prikaz anđela Miroslave Kaurin, javlja kao element na prijelazu od nebeskog ka ovozemaljskom, kao spoj dvaju različitih svjetova.
No premda dovedena u vezu sa praznikom Uskrsom, ovako postavljena izložbena scena nudi i raznolike teme svjetovnog karaktera. U ovozemaljsko, ljepotu i smiraj prirode što ga jedino čovjekovo oko može zapaziti uvode nas vedri i topli tonovi u pejzažnim prikazima Ileane Bandur čiji znalački i vješti potezi kista smiruju jaku žutu boju po platnu, istovremeno čineći da se izložbena scena organizira i okreće ka njenom izvoru svjetlosti. Jednako tako i Mira Mladenović u djelu „Plava rijeka“ smjelo kombinira tople i hladne nijanse dovodeći ih u suodnos – pri tome, jedna estetska forma objašnjava i nadopunjuje prisustvo one druge.
Nerijetko se dešava da odabir teme bude posve spontan – on je pejzaž ili jedna (pri)gradska veduta, iz vremena istrgnut prikaz, poput onih u djelima Amire Nuhić, u osebujnom karakteru, gradske mahale Lade Sprečkić, ili bijele i svijetle planinske idile Nade Dobnik odnosno akvarelu Ljubinke Bilić. Spontan odabir tema s jedne strane uslovljava pojavu i drugog vida iskazivanja umjetničkih zamisli - nastojanja da se jedan motiv – onog koje je umjetnik ili umjetnica zamislio kao centralni ili jedini, pojavljuje na slikarskom platnu. Tako na cijeloj površini u djelima „Kaktus“ Nihade Galijašević, ili „Ptica“ Ilonke Terzić, kao i na slici Adele Ambrozić – Bodulović i Mire Mladenović jedan motiv postaje ne samo dominantan estetskom formom, naglašen potezima kista ili pažljivim odabirom boja iz palete ove četiri slikarice, nego dominantan u svojoj veličini. Nekako na rascjepu ova dva nastojanja, javljaju se i oni koji prizivaju i jedno i drugo, kao što su one estetske forme kod Fazilete Zeneli i njenom djelu „Trešnje“, gdje jarko crvena stoji u kontrastu s podlogom ujedno je naglašavajući, odnosno izostanak konkretnog pejzažnog vizualnog oblika kod Šefika Arnautovića ili pak nastojanja da se cjelovita forma, a koja je sastavljena iz velikog broja različitih oblika, podredi centralnoj temi tako da je taj centralni motiv primarno putem perspektive skriven, a da su svi ostali elementi raspoređeni tako da bi posmatraču ukazali na ono skriveno – kao na slici „Vrata“ Mira Hočevara.
Da u ovoj osebujnoj izložbenoj sceni ne nedostaje i tradicionalnih elemenata i prikaza svjedoči „Gizdanje“, djelo Sekule Dugundžića, do u detalja predstavljeno i razloženo tradicionalno sređivanje dvije djevojačke figure. Ne izostaju ni figuralni prikazi u okvirima svjetovnih tema – tu su (slučajni) portreti kao onaj Biljane Bodul, u maniru crtačkih ostvarenja predstavljena dječija figura ili kod Ivane Ribičić koja, kao i Anto Martinović u svojoj „Elegiji“, kombinira fragmentaciju oblika i poliperspektivnost, metamorfoze misli predstavljene u vizualnom obliku, kao ni kolažni elementi kod Ilonke Terzić. Posve slučajno a naizgled precizno i znalački dogovoreno, Hiba Mustafić, Nihada Galiješević pa i Nedim Šišić svoju formu u prikazima podređuju plavoj boji, kao dominantnom elementu koji utjelovljuje sam život u svojoj osnovi, predstavljen kao uskovitlani tok događaja. Jednako tako zastupljeni su i životinjski prikazi kod Nade Matlić i Karaline Atagić, koji su znalačkim crtačkim sredstvima precizno definirani, kao što crtež uzima primat u odnosu na boju u prikazu jeseni ili cvijeća kod Ljiljane Marić. Crtež odnosno skica dominira i kod Josipe Bukša, tretiran sa tek dvije boje kako bi se istaknuo predio zamišljenog prizora, ali i u djelu Petra Travara pri kojem upravo geometrijske forme – kubusi i valjci od boje sugeriraju raspored elemenata u prikazu i općenito sam predstavljeni motiv.
Svi ti raznoliki motivi i oblici upućuju samo na jedno – svestranost članova i kvalitetu samog izložbenog prostora. Tako Božidarka Šćerbe – Haupt, Snježana Kostić, Nina Vlašić i Ljubinka Bilić bilo da se radi o pejzažnim prikazima, dijelovima prirode ili vedutama rastapaju oblike, te se forma gotovo da razliva otkrivajući kojim su se slikarskim tehnikama koristile, odnosno ukazuju na širok koloritni spektar. S druge strane, u debelim i jakim namazima kao da iskaču iz i sa slikarskog platna i okvira forme kod Mirsade Masal, Josipe Bukša, Marije Rupar i Vjekoslave Čondrić, u toj bujici raštrkanih oblika, pod jakim namazima boje i brzim potezima kista.
Da je izložbena scena uobličena i predstavljena kao jedna cjelina, pokazuju i posljednje opisano, no ni u kom slučaju manje bitno, skulpturalno tretirani artefakti. Skulptura mlade kiparice Snježane Idrizović nazvana „U dijalogu s prirodom“ odvojena je od svog izvornog (prirodnog) pijedestala i priziva mjesta nastanka – ona je uistinu u simbiozi sa prirodom od koje i potiče. Vitka figura kralja, iz skulpture Romana Sulejmanpašića, stopljena je prijestoljem i prostorom izvan njega, dok se kod Marka Gida u „Jaslicama“ uočavaju klasični principi skulpturalnog djelovanja.
Različitosti u senzibilitetu, načinu realiziranja te ostvarivanja estetske forme uvjetovale su samo jedno – osebujnost svih izražaja koji su svoje mjesto pronašli u okviru tradicionalne Uskrsne izložbe članova i članica ULU Napredak.

Sarajevo, 18 III 2014.

Alma Mešić,
magistrica historije umjetnosti i bibliotekarstva