Likovna umjetnost u BiH
- Prapovijest -


Na prostorima današnje Bosne i Hercegovine, nižu se od davnina mnogi slojevi prahistorijskih kultura čije je formiranje i nestanak vezano uz migracije neidentificiranih etničkih grupa. Prastanovnici mediteranske grupe na obalnom području i panonske skupine na kontinentalnom području razvijaju neolitičke i eneolitičke kulture (Danilo, Hvar, Vučedol) koje se miješaju u Bosni (Kakanj, Butmir). Nastavljaju se kulture metalnog doba iz kojih niče sloj Ilira, etničke grupacije sa jasno definiranom kulturnom i umjetničkom fizionomijom.

Pećina Badanj kod Stoca
Pećina Badanj kod Stoca
Na području Bosne i Hercegovine materijalna ostavština paleolita je obilježena najstarijim spomenikom paleolitske umjetnosti na jugoistoku Evrope - gravure u stijeni pećine Badanj kod Stoca. Npr. Konj napadnut strijelama, sačuvan fragmentarno, datira se oko 12000. p.n.e.

Pod utjecajem impresso keramike iz zapadnog Sredozemlja je i Hercegovina (Zelena pećina – Mostar, Cairi – Stolac, Lisičići – Konjic i Peć Mlini na izvoru Tihaljine), a stanovanje je u pećinama ili u naseljima na uzvišenjima. U gornjem porječju rijeke Bosne i sjeveroistočnoj Bosni (Obra I kod Kaknja - sojenička naselja na istaknutim brežuljcima) se miješaju utjecaji kulture sa Jadrana i starčevačke kulture sa sjeveroistoka. Poseban izraz te kulture predstavljaju posude na četiri noge, tzv. ritoni koji su osobiti i u danilskoj kulturi u Hrvatskoj. Po ovim predmetima kakanjska kultura se uvrštava u širok krug neolitskog kompleksa koji je njegovao kult životne snage (od sjeverne Italije, Dalmacije i Epira do Egeje).

Butmirsku kulturu pored Sarajeva karakterizira fina glačana keramika sa raznovrsnim geometrijskim ukrasima (najčešće spiralama). Butmirske figure su unikatne skulpture oblikovane prostom rukom, glave su gotovo portretske sa naglašenim dijelovima tijela.

U cijeloj današnjoj Bosni i Hercegovini, brončano razdoblje je zastupljeno brončanim fibulama koje zamjenjuju predmete kao igle i dugmadi. Na području Bosne karakteristična su naselja tipa gradine i nekropole s kamenim tumulima. U to vrijeme razrađen je poseban geometrijski stil urezanih ornamenata, koji posebno dolazi do izražaja na oružju, ukrasnim pločama, pljosnatim ogrlicama i fibulama.

Od 7. vijeka p.n.e. željezo preuzima primat, prepuštajući bronci domenu nakita i umjetnosti. Različita ilirska plemena pod utjecajem halštatskih kultura formiraju vlastite regionalne varijante.

Japodska plemena imaju izuzetnu sklonost kićenju (teške, predimenzionirane ogrlice od žute, plave ili bijele staklene paste, masivne brončane fibule, brončani privjesci u obliku životinja i ljudi, spiralne narukvice, dijademi, kape i oglavlja od bronzanog lima …). Karakteristična je i sitna plastika od jantara oblikovane u stilu arhajske jonske plastike.

Početkom 4. vijeka p.n.e. dolazi do prvog prodora Kelta, oni donose tehniku lončarskog kola, nove tipove fibula, te različite brončane i željezne pojaseve. Oni se nisu zadržavali u svom pohodu na Grčku i njihov utjecaj je ograničen.

Na značajnu ulogu kulta mrtvih kod ilira ukazuje pažnja sa kojom su vršili sahranjivanje i posmrtne obrede kao i bogatstvo različitih priloga u grobovima. U sjevernim krajevima dugo se očuvala tradicija spaljivanja pored sahranjivanja u ravne grobove, dok se na jugu mrtvi sahranjuju u kamenim ili zemljanim tumulima (gromile), koji u Hercegovini dosežu monumentalne promjere (više od 50 m u promjeru i 5 m u visinu).